TURNEJA DOKUMENTARNOG VEZA / DOCUMENTARY EMBROIDERY CIRCUIT

ŠTOJ
15.8–3.9.2013. Štoj KRAJ LETA U DONJEM ŠTOJU ARADAC
15.10–4.11.2013. Aradac ARADÁCKA KRÍŽOVKA BITOLA
10–25.11.2013. Bitola BITOLSKA VRTEŠKA MOSTAR
14.5–4.6.2014. Mostar BIOGRAD NA NERETVI

SVI VEZOVI & DISKUSIJE / ALL EMBROIDERIES & DISCUSSIONS

Nakon boravka u Štoju, Aradcu, Bitolju i Mostaru tokom 2013. i 2014. godine nastale su četiri velike tapiserije. Kroz različite oblike učešća stanovnika ovih mesta, na njima su prepoznavane, analizirane, diskutovane i vezom beležene najvažnije teme lokalne svakodnevice.

Dokumentarni vez, kako samo ime kaže, jeste dokumentarna tehnika zasnovana na tradicionalnoj tehnici veza, ovde primenjenoj u novom kontekstu: dokumentovanju sve složenije stvarnosti i odnosa koji je oblikuju. Ovu tehniku praktikujemo u različitim geografskim i društvenim sredinama i predstavljamo je kao dosledniji i verodostojniji način reprezentacije stvarnosti od savremenih digitalnih tehnologija. Kako često kažemo, ona zahteva više vremena da bi proizvela manje informacija — manje slika. Sporost koju ova tehnika nameće omogućava nam da provodimo više vremena zajedno, sa ljudima, u javnom prostoru u kojem se odvijaju događaji koji su u središtu naše pažnje, dok ih istovremeno analiziramo, diskutujemo i beležimo. Sučeljavajući različita mišljenja i stavove koji se polako upisuju u platno, stvaramo složenije predstave društvene svakodnevice i uspostavljamo doslednije odnose jedni sa drugima i sa svojim okruženjem. Baveći se dokumentarnim vezom, stvaramo vreme i prostor potrebne za refleksiju i razumevanje prošlih i tekućih događaja, dok tapiserije postaju dokumenti tih procesa.

After spending time in Štoj, Aradac, Bitola and Mostar in 2013 and 2014, we produced four large tapestries. Through various forms of participation by residents of these places, the most important themes of local everyday life were identified, analysed, discussed and recorded through embroidery.

Documentary embroidery, as its name suggests, is a documentary technique based on the traditional practice of embroidery, here employed in a new context: documenting an increasingly complex reality and the relations that shape it. We practise this technique in different geographical and social settings and present it as a more consistent and faithful means of representing reality than contemporary digital technologies. As we often say, it takes more time to produce less information — fewer images. The deliberate slowness of the technique allows us to spend more time together, with people, in the public spaces where the events at the centre of our attention unfold, while simultaneously analysing, discussing and recording them. By bringing different opinions and positions into dialogue and slowly stitching them onto the fabric, we create more complex representations of everyday social reality and establish more coherent relationships with one another and with our surroundings. In practising documentary embroidery, we create the time and space needed to reflect on and understand past and ongoing events, while the tapestries themselves become documents of these processes.